petak, 25. siječnja 2013.

ŽIVOT UZ GRANICU; ŽIVOT PR GRANICO

Živim u blizini granice sa Slovenijom, u Brodu na Kupi. To je lijepo turističko mjesto.
U Brodu na Kupi ima mnogo šume i raznih voćaka. U njemu se nalazi i OŠ Frana Krste Frankopana koju ja pohađam. U našoj školi imamo Učeničku zadrugu Bobovac koja na županijskom natjecanju redovito osvaja  prva mjesta, a ove smo godine sudjelovali na državnom natjecanju. Imamo preko četrdeset voćaka, većinom jabuka te nešto krušaka. Od tih jabuka u sklopu Zadruge radimo sve domaće  delikatese i slastice.
Dvorac Zrinskih je sada uređen i obnovljen u Brodu na Kupi. U njemu se nalazi mnoštvo izložaka divljih i riječnih životinja. Granicu sa Slovenijom predstavlja rijeka Kupa u kojoj je najzastupljenija riba pastrva. Uz rijeku Kupu postoje i druge rijeke: Kupica, Bjelica i Curak.
Imamo i pekaru, dvije trgovine, dvije gostionice, poštu, veliko igralište, hotel, ambulantu, Dom kulture, državnu granicu, kanu, rafting, groblje ŠSK Kupa, a u Brodu živi 150 stanovnika. Nemamo samo disko i kino no imamo prekrasnu prirodu i čist zrak. U veću kupovinu idemo u Delnice koje su od Broda udaljene 12 kilometara. Oko Broda na Kupi ima još manjih ljupkih mjesta poput Gučeg Sela, Turki, Gašparci itd.
Volim svoje mjesto Brod na Kupi i život u njemu ne bih mijenjao za život ni u jednoj svjetskoj metropoli.

                                                                       Josip Muhvić, 6.razred



V mijste kirmo živem zjove se Turke. Turke su majhno i tiho sjeo. V Turkh je maju ledi, ali priroda jen lepa zatu ko ima pounu raznih drv i raznh ževali. Pr Turken tječe rejka Koupa kira je granica s Republikom Slovenijom.
Život pr granice je zanivljiv. Ako čemo prejt v Slovenijo treba nam kluč od rampe. Aku grimo k bake v Stare Trg moramo jemet se dokumente. Zato je dobro jemet putovnico pri sjebi. Kat se po lejte koupamo, sa obzirom da živemo pr granice kirkrat pride policija. Moj prijatel Alex i ja imamo dost denarjoh da počastimo policijo sa pico. Po kirkrat ih vejmo nagovorit da se z nami koupajo. Tu je jako zabavno zatu ko skačemo z mjosta. Nakon tejga grim v joštarijo po nekaj osvježavajuče i po štiri Cockte.
Sve v svemu život pr granici je jako zanivliv i ima več prednost nego man.  Jes nebe jemeo rad živeu osim u mojen Turkeh!
                                                                      
                                                                                              Željko Štimac, 7. razred

KAKO SMO ORAČ DRAGONJA I JA POSTALI PRIJATELJI

Jednoga sam jutra rano ustao iz kreveta i kao i obično upalio TV. 
Na trenutak sam pogledao kroz prozor i vidio da je cijeli moj kraj poplavljen. Užasnuo sam se! Hodao sam selom i odjednom se nešto počelo tresti. Otišao sam pogledati što to uzrokuje potres. Potres je uzrokovao div jer su on i njegovi volovi orali brazdu. Div nije bio sam, imao je ženu i kćer. Odjednom mi je palo na pamet zašto se ne bih sprijateljio s njim. Otišao sam do njega i popričali smo o poplavi u mom selu.
Dragonja se rastužio, a zatim je uzeo plug i volove i krenuo prema poplavljenom selu. Ja nisam znao što smišlja. Kada je Dragonja stigao u selo, počeo je orati. Kako je on orao tako je voda išla za njim. Jedna zločesta djevojka (Kapetanova kći) bila je veoma drska. Rugala se Dragi da je ostario. Drago se naljutio i zamalo otišao, ali sam mu objasnio da u selu ima i dobrih i nedužnih ljudi. Drago je prihvatio moje objašnjenje, potrčao i napravio rupu u koju je voda iscurila.
Drago i seljaci su postali dobri prijatelji, a on i ja smo bili i ostali nerazdvojni.
                                                                                                          Mateo Jurić, 5. razred

JESEN

Došuljala se jesen, ali ne baš tako tiho. 
Bila je nespretna i razlila je boje. 
Zato nam je sada šuma žuta, smeđa i crvena, a ne samo zelena.
Povela je tako jesen sa sobom i vjetrove i kiše pa nam sada pod nogama šušti lišće. 
Na stolu nam je zdjela puna voća. 
Tu su se našle jabuke, kruške i šljive. 
Iz mamine kuhinje pekmez slasno miriše. 
Kod susjeda u vrtu grožđe zrije tako ja svako malo dobijem bobicu-dvije.
Zbog svih tih mirisa i boja, jesen je godišnje doba koje volim najviše.

Laura Gadanec, 4.raz.


U jesen lišće pada. Tada jedemo kestene i beremo jabuke. Životinje spremaju hranu za zimu. Kiša pada svakoga dana, a magla se zavlači u svaki kutak. Oblaci su toliko gusti da sunce ne može probiti svoju zraku kroz njih.
Volim jesen, ne volim jesen, volim, ne volim – promjenjivo kao i to godišnje doba.

Goran Ivanišević, 4. raz.